Živim daleko i nemam nikog svog ovdje. Kad sam kupovala venčanicu nikoga nije bilo samnom. Niko da mi kaže kako mi stoji, da od sreće što me vidi u belom pusti suzu. Na svadbi 250 zvanica… 90% njih prvi put vidim. Ni jedan gost nije moj. Prije mjesec dana sam se porodila po drugi put. Prvi put je muž bio u sobi samnom.
Ovaj put je morao da ostane sa ćerkicom jer je moja svekrva otišla na odmor, a mi nemamo gdje drugo da ostavimo dete.Nemate pojma kako je grozan osjećaj kad je sve prošlo, držite svoju novu bebu u rukama i nemate nikoga da s njim to podelite. Nema nikoga u sobi, nema nikoga u čekaonici. Sestricu sam morala da zamolim da me slika s bebicom. I onda poslala mužu sliku i nazvala ga da zna da smo dobro i da je sve u redu.
Nema komentara:
Objavi komentar