Rođena sam za vrijeme rata u izbjeglištvu. Od mog rođenja život mi je trnovit i težak. Meni i bratu generalno nije ništa falilo, mama i tata su nam obezbjeđivali dovoljno, da nismo gladni, žedni, da nam nije hladno, da imamo uslove za učiti,
ali sam uvijek bila ljubomorna na djecu koja imaju sve što požele, djecu koja nikada nisu čula riječ, NEMA, NE MOŽE, SKUPO… Godine su prolazile, ja sam odrastala u uslovima kakve sam imala, uvijek kažem moglo je i gore da bude, borila se, radila, učila kao i moj brat. Prije nepune dvije godine sam završila fakultet, zbog mojih ocijena ostala na istom kao asistent,
Nema komentara:
Objavi komentar