.
Plućnjak je trajna biljka koja ima prizemne listove s dugom peteljkom, dok su listovi na stabljici sjedeći i manji. Listovi su jajastog oblika, zašiljeni i po obodu čitavi. Gornja strana listova je tamnozelene boje išarana –svjetlozelenim bjelkastim pjegama, dok je donja strana svjetlozelena. Cvjetovi se razvijaju na vrhu, do 30 cm visoke stabljike, slično jaglacu, te su u početku crvenkaste a kasnije ljubičaste boje. Čitava je biljka gusto pokrivena oštrim dlakama.
Plućnjak je trajna biljka koja ima prizemne listove s dugom peteljkom, dok su listovi na stabljici sjedeći i manji. Listovi su jajastog oblika, zašiljeni i po obodu čitavi. Gornja strana listova je tamnozelene boje išarana –svjetlozelenim bjelkastim pjegama, dok je donja strana svjetlozelena. Cvjetovi se razvijaju na vrhu, do 30 cm visoke stabljike, slično jaglacu, te su u početku crvenkaste a kasnije ljubičaste boje. Čitava je biljka gusto pokrivena oštrim dlakama.
Narodni nazivi: lisac – lišac – medunika – plučnik – pljučnica – trava od guje – turski svati – velik danak – zajčeki – žigeričnjak.
Miris i okus: biljka je gotovo bez mirisa a okusa je zeljasta, malo trpka i sluzava.
Vrijeme cvatnje: od ožujka do kraja svibnja, već prema položaju.
Stanište: plućnjak je udomaćen gotovo u čitavoj srednjoj Evropi, uglavnom u svijetlim listopadnim šumama, a pojedinačno se javlja i u crnogoričnim šumama te daje prednost vlažnim i dubokim zemljištima. Često se li velikom mnoštvu pojavljuje na krčevinama, među grmljem ili uz rubove šuma.
Ljekoviti dijelovi biljke: sabire se biljka u cvatu bez korijena, odnosno, samo listovi (Herba ili Folia Pulmonariae).
Ljekovite i djelotvorne tvari: ljekovito djelovanje na oboljele plućne organe svodi se na znatniji sadržaj slobodne i vezane kremične kiseline, kao i na soli kalcija, na kalij, aluminij, smolu, smolne kiseline, malo masnog ulja i tanina. Sluzavih tvari postoji vrlo malo. Listovi su najbogatiji kremičnom kiselinom, dok korijen ima veoma mali sadržaj kremične kiseline pa se kod sabiranja može zanemariti.
Ljekovito djelovanje: u službenoj je upotrebi cvatuća biljka (Herba Pulmonariae maculosae). Za žaljenje je da se toj ljekovitoj biljci ne priznaje više toliko značenje kao ranije, kada je vrijedila kao izvanredna pomoć kod svih plućnih oboljenja.
Plućnjak se s uspjehom primjenjuje naročito kod svih upala dišnih puteva, kod kašlja s manje ili više izbacivanja sluzi, kod gripoznih pojava pa čak i kod krvavog kašlja, upale pluća, kroničnog bronhitisa i plućne tuberkuloze. Trajnija upotreba čaja od plućnjaka, pomiješanog s trpucem i poljskom preslicom, donijela je poboljšanje čak i kod napredujuće tuberkuloze pluća.
Primjena u pučkoj medicini:
Osim već navedenih oblika liječenja, pučka medicina primjenjuje plućnjak kod promuklosti i upale grla. Čaj od plućnjaka treba piti i kod krvave mokraće.
Osušeni plućnjak smrvi se u prah te se 1 jedaća žlica praha pomiješa u čaši mlačnog mlijeka. Ovo je piće za one koji imaju slaba pluća ili koji boluju na plućima, a uzima se 2 do 3 puta dnevno.
Čajna mješavina za bolesti pluća i bronha:
– 200g osušenog plućnjaka
– 200g listova trpuca
– 100g listova koprive
– 100g poljske preslice
Od te se mješavine uzme vrhom puna čajna žlica za 1 šalicu, a priprema se odmah ujutro količina od 3 šalice u obliku čajnog oparka; nakon što se čaj ocijedi i ohladi da se može topao piti, dodaju se 3 čajne žlice meda. Taj ljekoviti čaj pije se tokom dana u gutljajima.
<
/div>
/div>
Nema komentara:
Objavi komentar